Duša je čovjekova po prirodi svojoj kršćanska.
Kršćanstvo ljudi uvjek shvaćaju kao nešto zaboravljeno, nešto čega se iznenada prisjećamo. Kršćanstvo uzdiže čovjeka na visinu s koje mu se otkriva radosni svijet podčinjen zakonu razuma. Osjećaj koji čovjek ćuti, spoznavši istinu kršćanstva, sličan je onomu koji bi čovjek ćutio zatvoren u tamnoj, zagušljivoj kuli, kad bi se popeo na vrh kule s koje bi vidio prekrasan svijet, dotad nevidljiv.
Čovjek se ne rađa krčćaninom nego "slobodan" od svake religije koja mu se poslije, bez njegove slobodne volje, nametne. I tu je, već na početku ljudskog života, narušena jedna od najvećih Božjih milosti - slobodna volja. Ne imati slobodnu volju i mogućnost izbora je silovanje prirode i protivi se Božjim zakonima.
OdgovoriIzbrišiEto vidiš da nije sve tako jednostavno kako misliš :)
I ajd čovječe smanji tu sliku u zaglavlju. Pojede ti pola bloga čak i na velikom monitoru.
OdgovoriIzbrišipromjenio sam sliku.kakva je tvoja duša?
OdgovoriIzbrišiKakva je moja duša? Bez okusa, bez mirisa, ne možeš ju vidjet, ne možeš ju opipat i ne možeš ju osjetit i ne pripada niti jednoj religiji...zašto? Zato što sam to Ja i samo ja mogu biti svjestan sebe. Oni koji ne mogu biti svjesni sebe su prodali dušu nekome ili nečemu i žive onako kako im drugi kažu da žive i tako protrate svoj život živjeći tuđe živote, a nisu ni svjesni da njihov vlastiti prolazi kraj njih. Možeš li se ti toliko udubiti u meditaciju i postati svjestan svojeg samosvjesnog JA i jedinstva sa svemirom (Bogom). Ako ne možeš, to samo znači da igraš kako drugi sviraju. U samosvjesnosti i meditiranju se krije tajna sreće, odnosno kada nikakvi vanjski (religijski, politički, društveni, ekonomski itd.) čimbenici ne mogu narušiti tvoje jedinstvo sa beskonačnim. Jer, ne znam hoćeš li me razumjeti, sreća je osjećaj i kakvoća koja je dovoljna sama sebi jer sretnom čovjeku ne treba NIŠTA. Zašto? Pa zato što je sretan. Uplitanje bilo kakvih vanjskih čimbenika samo narušava tu ravnotežu i jedinstvo sa samim Bogom. Često je to uplitanje, na žalost, u ime Boga i nametanje nečije volje drugima. Čemu posrednik u tvojem susretu s Bogom kada to možeš (i moraš) ostvariti bez posrednika. Posrednici su se sami nametnuli kao takvi. Zbog novca, a zbog čega drugog. Što više platiš to si kao bliže Bogu...malo morgen. Sa Bogom možeš razgovarati svaki dan, u svako vrijeme i na svakom mjestu jer Bog je sveprisutan i ti si dio Njega.....ovo filozofiranje može u beskonačnost :)
OdgovoriIzbriši